Kamena prašina – vezivo za CO2!

February 16, 2026

Suzbijanje zagrijavanja kamenom prašinom

Masovnim „gnojenjem” obradivih površina usitnjenom stijenom mogli bismo ukloniti velike količine ugljika iz atmosfere. Teoretski.

Kako bismo globalno zagrijavanje ograničili na dva stupnja Celzija, više nije dovoljno zaustaviti emisije stakleničkih plinova do 2050. Također ćemo morati uklanjati ugljik iz atmosfere. Rasipanjem usitnjene kamene prašine po poljoprivrednim tlima mogli bismo svake godine iz zraka ukloniti od pola do dvije milijarde tona _CO2, procjenjuje međunarodni tim znanstvenika u časopisu Nature.

Točnije, riječ je o stijenama poput bazalta, koje sadrže silikate. Ti minerali reagiraju s _CO2 iz zraka pri trošenju u vlažnim uvjetima. U tom se procesu ugljik pretvara u hidrogenkarbonatne ione (^HCO3-), koji naposljetku površinskim otjecanjem kišnice završavaju u oceanu. Ondje dio ugljika završava kao kalcijev karbonat (_CaCO3) u školjkama, rakovima i koraljima, a kada uginu, na kraju na morskom dnu.

„U prirodi je taj proces vrlo spor”, rekao je biolog Ivan Janssens (UAntwerpen), koji je surađivao na istraživanju. „Ali trošenje možemo ubrzati tako da sitno sameljemo kameni materijal, čime se omogućuje da više silikata dođe u dodir s _CO2.” Istraživači u tom pristupu vide način uklanjanja ugljika iz atmosfere u velikim razmjerima te time usporavanja globalnog zagrijavanja.

Bez natjecanja

Prema njihovim izračunima, najveći potencijal tehnologije je u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama i Indiji, zemljama s vrlo velikim količinama poljoprivrednog zemljišta i, slučajno, najvećim ispuštačima stakleničkih plinova. U Europi su mogućnosti ograničenije zbog manje poljoprivredne površine. Ipak, pet zemalja s najvećim potencijalom – među njima Njemačka, Španjolska i Poljska – moglo bi iz zraka ukloniti oko trećinu europskog godišnjeg _CO2.

„Velika je prednost to što ne morate birati između korištenja zemljišta za hranu, energetske usjeve ili šumu”, biolog Ivan Janssens (UAntwerpen)

Znanstvenici ističu da je potencijal ubrzanog trošenja sličan onome bolje poznatih postupaka, poput (ponovnog) pošumljavanja, unošenja više organske tvari u poljoprivredna tla i uzgoja energetskih usjeva u kombinaciji sa hvatanjem i skladištenjem ugljika. „Velika je prednost ovdje to što nema natjecanja za zemljište”, kaže Janssens. „Ne morate birati hoćete li zemljište koristiti za hranu, energetske usjeve ili šumu. Jer na „pognojenim” tlima i dalje možete uzgajati hranu. Budući da se dodaju i drugi mikronutrijenti poput cinka i selena te zato što minerali pomažu i u suzbijanju sušnog stresa i zakiseljavanja, čak očekujemo i pozitivan učinak na proizvodnju hrane.”

Opeka i beton

Tehnologija nije posve nova. Kameno brašno već se koristi kao poboljšivač tla u ekološkoj poljoprivredi, među ostalim primjenama. „Razlika je u razmjeru”, kaže Janssens. „Polazimo od godišnje doze primjene od 40 tona po hektaru.” Odakle bi došla sva ta kamena prašina? „Nije namjera kopati goleme količine stijena koje sadrže silikate posebno za ovu svrhu”, rekao je Janssens. „No, širom svijeta dostupne su velike količine kamenog krša kao nusproizvod rudarenja. Također su savršeno uporabljivi i neki ostaci iz metalne industrije, pa čak i usitnjena opeka i beton.”

Koliko bi to trebalo stajati? Istraživači su procijenili da bi, ovisno o troškovima rada i energije po zemlji, uklanjanje jedne tone _CO2 iz zraka ubrzanim trošenjem stajalo između 75 i 250 USD te da bi se taj trošak smanjivao kako se postupak bude šire primjenjivao. Prema projekcijama Svjetske banke, cijena ispuštanja jedne tone _CO2 iznosit će 100 do 150 USD do 2050. U tom bi slučaju tehnologija na mnogim mjestima postala isplativa, najbrže u zemljama u razvoju poput Indije, Kine, Indonezije i Brazila.

Velika neizvjesnost

Znanstvenici su potencijal ubrzanog trošenja odredili na temelju laboratorijskih ispitivanja i modela. Laboratorijska ispitivanja uključuju promatranje brzine trošenja stijena u supstratima za uzgoj i koliko se ugljika pritom pohranjuje. Modeli, među ostalim, uzimaju u obzir količinu obradivih površina i blizinu prikladne stijene – nema mnogo smisla prevoziti kameni materijal tisućama kilometara. „Neizvjesnost je golema”, priznaje Janssens. „Očajnički su nam potrebni pokusi na terenu kako bismo bolje razumjeli koliko se brzo ti procesi odvijaju u praksi i kako ih možemo ubrzati.”

„Čak i ako emisije _{CO2 emissions} svedemo na nulu do 2050., više ne možemo zadržati zagrijavanje ispod dva stupnja Celzija”, rekao je Janssens. „Za to bismo morali ukloniti višak _CO2 iz zraka. Prema IPCC-u, do 10 milijardi tona godišnje u drugoj polovici ovog stoljeća. Trebat će nam sve moguće tehnike za to. Što ranije s tim počnemo, manja je vjerojatnost da će zagrijavanje prijeći opasne prijelomne točke.

Organifer kameno brašno

U našem asortimanu imamo više različitih vrsta kamenog brašna. Tako i brašno od lave – brašno od bazalta i prašina od lave sadrže silikate te pridonose vezivanju CO2.